Savjeti za visoka brda
Visokim planinama smatramo područja koja su iznad 3500 m nad morem. Zašto je to granica? Zato jer neki od prosječnih ljudi ne mogu na toj, ili iznad te visine, normalno funkcionirati.
Mnogi su razlozi zbog kojih je taj dio Zemlje za neke (većinu) nedostižan:
Snižen atmosferski pritisak
Obrazloženje: Na površini mora, na 0 m nadmorske visine je pritisak zraka 1 bar, na visini od 10000 m je približno 0 bara. Dakle (približno) na 3500 m je 0,65 bara, na 5000 m je 0,5 bara, a na 8000 m je 0,2 bara. U genima pojedinca je koliko mogu podnijeto sniženje pritiska, neki to mogu na 3500 m, neki na 5500 m a neki na 7000 m. Sretni pojedinci bez problema se mogu naviknuti na 5000, na 7000 se mogu aklimatizirati. No nakon 7000 m se nitko ne može aklimatizirati; to je 'zona smrti'. U toj zoni se može boraviti neko vrijeme (dan, dva, tri) s tim da je čovjek sve slabiji i slabiji, te ako se ne vrati ispod 7000 m, ne može preživjeti. Parcijalni pritisak kisika na 1 bar je 0,21 bar, a na 0,5 bara je 0,105 bara, a na 8800 je 0,025 bara. Dakle, pojednostavljeno: nema kisika. Kako organizam reagira? Prilagođavanjem do nekih granica, ili otkazivanjem (bolest...smrt). Dolaz i do visinske bolesti, koja vodi u prilagođavanje (čovjek se navikne) ili u sve lošije stanje. Najbolji lijek je silazak u dolinu.
Primjer za razmišljane (a nije izmišljen): iskusan europski planinar koji je bio na 4000 m, poželi vidjeti Tibet, na visini oko 5000 m, na kojem žive ljudi, djeca... Razboli se od visinske bolesti, bilo zato jer se prebrzo popeo na visoravan, ili zato jer se uopće ne može prilagoditi na tu visinu. Sve mu je slabije i slabije, rješenje je da se spusti u Nepal, koji je, recimo 1000 km iza njega, a nema aviona, automobila... Može si pomoći kisikom iz boca (kojih u Tibetu nema, jer tamo ljudi žive normalno, bez boca). Prijatelji mu daju sve lijekove koje imaju, ali je on na putu da umre...
Snižena temperatura
Temperatura okoline (zraka, zemlje, stijena...) pada s porastom nadmorske visine. Jednostavno pravilo za niže predjele: 1 stupanj C na svakih 100 m visine. Dakle na 8800 metara (Everest) bi temperatura iznosila, ako je na moru 20 stupnjeva: -68 stupnjeva. Ovo je samo grubi proračun, koji bolje vrijedi na manjim visinama, ali nije daleko od istine.
Primjer: Osnovni logor na Everestu sa sjeverne strane (dakle ispod planine) je na 6600 m. Pritisak zraka, parcijalni pritisak kisika, temperatura? (izračunaj!), a nema niti jednog mjesta gdje se možeš ugrijati - nema planinarskog doma, svratišta, gostione, kafića.. postoji šator gdje Šerpe kuhaju hranu i tope vodu, ali tamo nema mjesta i nije toplo. Zamisli da ti je to najbolje, najudobnije, mjesto za sljedećih 60 dana, sve ostalo je gore i gore.
Morfologija visokih planina
Ne treba puno objašnjavati da su sve visoke planine strme. Svi znamo neke primjere blažih (pristupačnijih) visokih planina: Mont Blanc, Kilimanjaro, Aconcaqua.. i nema dalje. Sve ostale visoke planine na svijetu su strme. Na njima prijete iste opasnosti kao na nižim planinama: poskliznuće, pad kamena, iscrpljenost, lutanje, magla, pothlađenje...uz to da je ovdje znatno hladnije, znatno manje prirodnih prolaza i prijelaza, znatno manje kisika, znatno više lavina, znatno manjne ljudi, nema GSS-a...
Izoliranost
U visoke planine idemo (uz mnoge druge razloge) da izbjegnemo gužvu, da konačno budemo sami na nekom vrhu. Ta osamljenost ima loših strana.
Primjer: Grupa se pokušava popeti na neki trekking vrh u Himalayi, ništa posebno 5, 6 tisuća metara. Svi krenu, ali po malo odustaju, ne mogu. Samo najbolji uspije, jedini on je sposoban popeti se na tu visinu. Postane mu slabo (visinska bolest, ugane nogu, smrznu mu se prsti...) i ne može sići. Prijatelji mu ne mogu pomoći, jer i onako nisu mogli s njim do vrha. Zovu helikopter, ali on ne može letjeti na toj visini. Nema organiziranog GSS-a. Gledaju se dalekozorima i razgovaraju radio stanicama, satelitskim telefonom se razgovaraju s domovinom, ali sve uzalud...
Navedene su nedaće boravka u visokim planinama s okrutnom primjerima. No ako želite posjetiti ta mjesta (kao što i ja želim) pripazite na slijedeće:
- naučite sve o nižim planinama - budite iskusni
- osim par planina koje nisu strme, sve ostale zahtjevaju aplinistička znanja
- u visoke planine se ne ide sam
- dobro upoznajte svoje partnere
- opremite se najbolje (ne najbolje što možete, nego najbolje što postoji)
- proučite svoj cilj - ako je to moguće
- uspjeh ovisi o fizičkoj pripremljenosti
- uspjeh ovisi o psihičkoj pripremljenosti
- uspjeh ovisi o sreći
- budite uporni
- dolazak na vrh je manje od pola puta
- odustanite dok još možete
- u visokim planinama se ne možete služiti internetom, ili preko interneta ne možete u visoke planine