Zimska vježba Stanice Zagreb
18 spašavatelja se prvi dio puta prebacilo na skijama uz pomoć dvoje motornih sanjki koje su vukle spašavatelje, a zatim je otpočeo mukotrpan uspon po strmini pokrivenoj dubokim snijegom. Zadnji dio pristupa unesrećenima je išao kroz zasnježene stjenovite kukove gdje su škrape i procjepi pokriveni snijegom vrebali kao zamke.
Nakon što je „unesrećenima“ pružena prva pomoć te su utopljeni i pripremljeni za transport započelo je naporno izvlačenje iz vrtače te prelazak oštrih kukova za što je bilo potrebno na najtežim detaljima postaviti i Tirolsku prečnicu. Zadnji i najduži dio transporta je išao strminama kroz šumu do šumske ceste gdje su čekale motorne sanjke.
Spašavanje je vježbano s dvije vrste transportnih sredstava – akijom i nosilima UT 2000. Akija, kao standardno sredstvo za transport po snijegu je bila puno bolja, no i nosila UT 2000 su se pokazala kao upotrebljiva za ovakvu vrstu spašavanja.
Drugog dana vježbala se potraga u lavini Ortovox uređajima. Također su se radi i presjeci snijega kako bi se vidjela njegova uslojenost te vjerojatnost pokretanja lavina klizanjem slojeva. Sondama se kroz metar snijega vježbalo osjet dodira raznih materijala, od zemlje i kamena do dijelova opreme i ljudskog tijela kako bi spašavatelji znali prepoznati na što su naišli pri sondiranju. Na kraju su svi vježbali i vožnju motornih sanjki i upotrebu vitla za njihovo izvlačenje.
Vježba je završena ponavljanjem svih vrsta sidrišta, prečnica i raznih improviziranih sredstava spašavanja u stijeni.
I kroz ovu vježbu je potvrđeno staro pravilo da je svaka akcija spašavanja u planini specifična te da spašavatelji moraju svaki put upotrijebiti drugi način i taktiku spašavanja te biti spremni na sve vrste prepreka. Samo stalnom obukom i vježbanjem se postiže znanje i sprema za ovakvu vrstu opasnog i teškog spašavanja.