Zimska vježba HGSS Gospić na Velebitu
Na sjevernom Velebitu tijekom vikenda 16. i 17. ožujka održana je zimska vježba HGSS Stanice Gospić.
Dvodnevna vježba održana je na sjevernom Velebitu na potezu Krasno-Zavižan, a podijeljena je u dva dijela. Prvi dio vježbe bio je utvrditi potrebno vrijeme za dopremu zimskog transportnog sredstva akije, do planinarskog doma na Zavižanu koristeći se raspoloživim resursima: terenska vozila, motorne sanjke, turno skije i krplje, a 
sve to u izrazitim zimskim uvjetima s visinom snijega i preko 3m.
Vježba je počela okupljanjem u Krasnu odakle se nastavilo terenskim vozilima prema Zavižanu. Cesta od Krasna do ispod Babić Siče je bila očišćena, ali je 14. ožujka pao novi snijeg nošen burom koji je ponovno zatrpao cestu praveći nanose i do 1m. U takvim uvjetima terenska vozilima su stigla na svega 4 km od Krasna. Dalje 
se nastavilo s motornim sanjkama vukući akju i ljude sve do 1 km ispod Babić Siče gdje je zbog sve dubljeg snijega bilo otežano kretanje saonicama, pa su saonice maksimalno rasterećene nastavile vući samo akiju. Međutim, nakon 2 km zbog visokih snježnih zapuha kretanje saonicama je bilo potpuno onemogućeno. Tako je preostalih 6 km transporta akje do Zavižana obavljeno tzv. haski zapregom u vrlo teškim uvjetima, jer se zbog novog snijega dosta propadalo, a snijeg se hvatao na akiju dodatno je opterećujući. Na nekim mjestima probleme su radili i snježni zapusi visine i preko 2 m, a završnih 400 m do doma dočekala nas je ledena kora. U 16.30 sati u domu na Zavižanu okončan je prvi dio vježbe, za što je bilo potrebno oko 8 sati.
U nedjelju je odrađen drugi dio vježbe, izrada sidrišta od cepina i skija i izvlačenje unesrećenog uz pomoć momčadskog potega i sistema Sv. Bernard te vožnja akije niz zaleđenu strminu, što je 
također uspješno odrađeno. Spašavatelji su se skijajući vratili do saonica i terenskih vozila čime je vježba uspješno okončana.
Obzirom da Stanica raspolaže s dvije akije, dogovoreno je da se korištena ostavi u domu na Zavižanu kako bi se u slučaju intervencije izbjegao dugotrajan i mukotrpan transport opreme na planinu, a samim tim smanjilo vrijeme transporta ljudstva do mjesta nesreće.
Bez obzira na sva trenutna raspoloživa motorna sredstva kojima se olakšava rad i spašavanje, još jednom se pokazalo da priroda može itekako ograničiti njihove mogućnosti te da su ljudska snaga, volja i izdržljivost jedini resurs koji može savladati sve prepreke.