Umro je Nikola Šimunović, Šime – jedan od prvih članova Gorske službe spašavanja
Brojni mladi članovi GSS-a, nažalost, nisu upoznali našeg Šimu. Ovo je prilika da ukratko ispričamo kako su postavljeni temelji suvremenog planinarstva i gorskog spašavanja u Zagrebu.
Nikola Šimunović, među Velebitašima poznat pod nadimkom "Šime", a u obitelji nadimka "Zdenko" (spomenut i u Gilićevom vodiču po Paklenici i Poljakovom Hrvatskom planinarstvu iz 1875 g), rođen je 4.01.1929.g. u Hrvatskoj Kostajnici, mladost i školovanje proveo je u Virovitici i po majci je Slavonac. U prvim godinama poslije II svj. rata našao se u Zagrebu na studiju medicine. Odmah po osnivanju društva došao je u PDS “Velebit” i A.O., kome je od 1952. do 1954. g. bio i pročelnikom. Za vrijeme studija, do polovice 1957. godine, aktivno se bavio penjanjem, poglavito na Kleku i u Paklenici, a odlazio je i u Sloveniju (sjeverna Triglavska stijena, Špik, Ponce, Dedec i dr.). U to vrijeme to su bili pravi pothvati, a Šimini penjački partneri, može se slobodno reći, bili su zlatni navezi “Velebita”, a i hrvatskog alpinizma uopće. Još na jesen 1952. g. Šime je bio među Velebitašima–graditeljima prvog skloništa na Samarskim stijenama, kojemu je ime dano po Ratku Čapeku, godinu dana ranije poginulom u stijeni Špika. Tada je nastala i pjesma “Po oluji i buri” koja je, tijekom pola stoljeća, postala velebitaškom himnom.
1954. god. Miks i Šime osnovali su unutar A.O. “Velebit” speleološki pododsjek, koji se 15.12.1956.g. osamostalio u S.O.V. Šime je sudjelovao u speleološkim istraživanjima Veternice, Balinke, te mnogih drugih špilja i jama diljem domovine. U tadašnjoj referadi GSS-PSH, Šime je bio tehnički referent, a pripadao je društvenoj ekipi GSS-PDSV.
1956. g. Šime je s Neđom vodio 1. tečaj GSS Makedonije, a za 1. svibanj 1957.g. bio je instruktor na 1. tečaju GSS-PSH na Zavižanu. Iste godine krajem ožujka zajedno s I. Baljićem – Pubom bio je na međunarodnom susretu GSS-a u Zakopanama, u Visokim Tatrama u Poljskoj, što je ujedno bilo i prvo pojavljivanje GSS-PSH u inozemstvu. Tome susretu prethodio je trening na Črnom Vrhu iznad Jesenica, zajedno s tadašnjom elitnom klasom slovenskog GRS-a.
Završetak studija, osnivanje obitelji, vojni rok, zapošljavanje u Slavoniji bili su razlogom da se Šime nakon 1957. g. pomalo udaljio iz aktivnog rada u PDSV. Međutim, kasnijim dolaskom na specijalizaciju u Zagreb, osnivanjem drugog obiteljskog doma u Zagrebu, pa i zapošljavanjem u Zagrebu, Šime se ponovo našao u krugu svojih prijatelja. Pred izbijanje domovinskog rata dr. Šimunović se ponovo našao u Slavoniji, gdje je kao liječnik, dao svoj obol stvaranju hrvatske države, kao i njegov sin Goran koji je bio dragovoljac.Posljednji ispraćaj našeg Šime će biti u četvrtak u 15,30 h na zagrebačkom Krematoriju.