HGSS Osijek sudjelovao u edukaciji i istraživanju šišmiša u ponoru Uviraljka
Spašavatelji su osiguravali sigurno kretanje istraživača u objektu i educirali se o sindromu bijelog nosa šišmiša uzrokovanog gljivicom Pseudogeomyces destructans.
Članovi Udruge za zaštitu šišmiša Tragus iz Zagreba kontinuirano provode istraživanja u najznačajnijim speleološkim objektima za faunu šišmiša unutar Parka prirode Papuk. U sklopu ovih istraživanja, koja financira Javna ustanova Park prirode Papuk, utvrđuje se status kolonija šišmiša koje u njima hiberniraju.
I ove godine, prvog vikenda u veljači, istraživani su šišmiši u 36 metara dubokom i 204 metara dugačkom ponoru Uviraljka, s uskim razgranatim kanalima i podzemnim tokom (ponornicom). Uz podršku djelatnika Parka, istraživanje su provela 3 člana udruge Tragus a o sigurnosti su se brinuli članovi HGSS stanice Osijek.
Osim standardnog praćenja hibernacijske kolonije šišmiša, prije par godina pojavila se potreba uzimanja uzoraka (briseva) sa šišmiša i okolnih stijena, a u svrhu utvrđivanja prisutnosti gljivice Pseudogeomyces destructans. Ova je gljivica u SAD i Kanadi izazvala alarmantnu smrtnost gotovo 6 milijuna šišmiša tijekom hibernacije, te izaziva pojavu poznatu pod nazivom sindrom bijelog nosa. U Hrvatskoj je prisutnost ove gljivice utvrđena u nekoliko objekata, uključujući ponor Uviraljka, ali do sada nije utvrđena smrtnost šišmiša uzrokovana gljivicom.
Na sreću, ista je situacija i kod drugih europskih populacija šišmiša, ali se objekti u kojima je gljivica zabilježena intenzivno prate, a ulazak u njih u zimskom razdoblju izbjegava, osim u znanstveno-istraživačke svrhe, kako bi se spriječilo širenje gljivice.
Obzirom na opasnost od prijenosa spora gljivice u druge objekte na speleološkoj opremi, članovi HGSS stanice Osijek educirali su se o važnosti posebnog režima ponašanja unutar takvih objekta i postupanja s opremom nakon izlaska. Naime, svu opremu je prije ulaska u drugi objekt potrebno ostaviti na suncu nekoliko sati te dobro oprati u deterdžentu i toploj vodi.
