Crtica o baki Milici iz Poljana
Kraj je siječnja, vremenska prognoza najavljuje konačno dolazak prave polarne zime, s temperaturama koje će se u podvelebitskim krajevima spuštati i ispod -20 stupnjeva C. Na prognostičkoj karti se ističu oblaci s tri i više pahuljica. Pravi zimski ugođaj.
napučenom selu, sada nema nikoga. Ona je posljednja od svih. Razmijeni pokoju riječ s mačkom koja je tiho promatra dok sijedi na drvima pokraj peći. Hoće li imati dovoljno drva do u jutro, što će jesti za doručak - ništa, nema više ništa. Nema niti vode, ona u bačvi ispod žlijeba je odavno zaledila. Ide leći na krevet, ali nema sna. Ne gasi svjetlo, dosta joj je mraka. Jutro je morala dugo čekati, mačka se nije niti pomaknula. Ali danas je starica sretna, danas joj stižu gosti, u daljini se čuje zvuk snažnog motora Toyote i buka zimskih guma koje trgaju led. U trošnu kuću ulaze gorski spašavatelji s punim vrećicama u 
svakoj ruci. Nose se drva. Selom na kratko opet se prolama smijeh i topla ljudska riječ. Pozdrav i odlazak gorskih spašavatelja na trenutak gasi idilu, ali ipak ne, otvaraju se vrećice, sprema se ručak, mačak prede oko nogu, vidio je i kutiju hrane za mačke. Počinje padati snijeg - neka pada, njezini dečki iz GSS - njezina djeca kako ih sve češće zove su joj uzidali zid koji je udar groma srušio, ove godine kuća neće pasti. A i oni će ponovo doći, uvijek dođu...