Špiljski sustav Đulin ponor-Medvedica, Ogulin
Datum održavanja vježbe: 4. do 6.6.2004. godine
Vođa vježbe: Ana Bakšić
Sudionici vježbe: 57
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Robert Dado, Darko Štefanac, Ivica Ćukušić, Sunčica Hrašćanec, Slaven Boban, Dražen Kunović, Vedran Jalžić, Dalibor Vučić, Filip Filipović, Damir Lacković (HGSS Zagreb), Vatroslav Jakobović, Rino Balić (HGSS Samobor), Dinko Novosel, Zlatko Balaš, Igor Jelinić, Damir Basara (HGSS Karlovac), Nataša Dančulović, Matko Škalamera (HGSS Rijeka), Fabricio Perković, Sašo Trajčeski, Mladen Nikšić, Mario Franolić, Matej Mirkac (HGSS Pula), Željko Kostić, Marin Glušević, Domagoj Laušić, Zoran Ateljević, Ivo Kvestić (HGSS Split), Tomislav Rukavina (HGSS Gospić), Dragan Dragičević, Vedran Tešić, Emilio Juhas (HGSS Ogulin), Miljenko Gerić (HGSS Varaždin), Aleš Stražar (JRS), Grgo Puljas (SO Malačka), Vesna Hrdlička (SO Mosor), Dalibor Jirkal, Martina Borovec (SO Željezničar), Tomica Rubinić (SO Japetić), Tommy Kolman, Saša Minihofer (SK Samobor), Jana Bedek (HBSD), Matija Čepelak, Marinko Malenica (SO Velebit), Željko Baćurin (SD Karlovac), Dalibor Reš, Igor Markanjević (SD Estavela), Manuel Radešić, David Maglica, Igor Mekis (SD Istra), Mladen Garašić, Boris Watz, Mislav Krvavica, Igor Komerički (DISKF) i Zvonko Franolić.
Kratki opis vježbe:
Komisija za speleospašavanje HGSS organizirala je vježbu iz kompleksnog, uglavnom horizontalnog speleološkog objekta Đulin ponor – Medvedica. Na vježbi je sudjelovalo ukupno 57 osoba, od toga 35 spašavatelja iz devet Stanica HGSS, 21 speleolog iz 11 speleoloških udruga te jedan gost iz Jamarske reševalne službe Slovenije.
Okupljanje i priprema sudionika vježbe počelo je 4.6.2004. u 20 sati u Ogulinu. Izrađen je plan vježbe spašavanja iz najudaljenijeg dijela špilje, podijeljeni su ljudi i oprema u 11 skupina.
U špilju je prva grupa ušla 5.6.2004. u 8 sati, a posljednji spašavatelj iz špilje je izašao 6.6.2004. u 7 sati. Tako je vježba u špilji trajala 23 sata. Transport nosila trajao je točno 12 sati.
Mjesto odakle se spašavalo (Hobiton) udaljeno je oko 3 km od ulaza u špilju. Prilikom transporta trebalo je proći brojne uske, blatne, kose ili vertikalne dijelove špilje, postaviti sisteme za podizanje nosila pomoću protuutega, kose tirolske prečnice i horizontalne prečnice preko jezera i velikih dvorana, te dugotrajno nositi nosila s „unesrećenim“ po kanalima špilje.
Zaključci vježbe:
Uvježbavana je koordinacija velikog broja spašavatelja jer bi u eventualnim akcijama spašavanja u složenim i velikim speleološkim objektima pomoć speleologa izvan HGSS bila neophodna.
Zaključeno je da se treba u budućim vježbama poraditi više na organizaciji logistike, kao npr. postavljanje telefona, organizacija prihvata spašavatelja prije, tijekom i nakon vježbe. U slučaju prave akcije spašavanja neophodna bi bila izmjena ljudi u speleološkom objektu kako ne bi dolazilo do njihovog iscrpljivanja u spašavanju koje može trajati danima
Telefoni Vox, koji su nam posuđeni od Jamarske reševalne službe Slovenije, pokazali su se vrlo korisni i jednostavni za uporabu, te ih treba svakako nabaviti i uvježbavati njihovo korištenje. Postavljači telefona imali su teškoća kod postavljanja kabela jer su bili preopterećeni opremom i nosilima, te nisu na vrijeme došli do "unesrećenog". Ekipa s telefonom trebala bi biti odvojena od transporta nosila. Kod postavljanja kabela treba koristiti manje kolutove od po 200 m jer su praktičniji za nošenje i ne dolazi do zapetljavanja kao kod kolutova od 1000 m.
Treba raditi na uvježbavanju brže izrade bivka za unesrećenog. Na vježbi je isproban prototip vreće za unesrećenog koji je dobiven od francuske službe spašavanja, te su uočene slijedeće primjedbe koje su zajedno s vrećom poslane proizvođaču:
- vreća mora biti prekrojena tako da su i ruke i noge odvojene (noge zbog kopčanja pojasa u speleonosilima, a ruke zbog mogućeg korištenja zdrave ruke unesrećenog radi pomaganja u uskim prolazima). Budući su ruke često izvan nosila rukavi trebaju imati zaštitnu navlaku ili biti napravljeni od jačeg materijala
- bilo bi bolje da su i rukavice i navlake za stopala odvojene te da se čičkom pričvrćuju za rukave i nogavice
- punjenje vreće mora biti od holofila ili nekog drugog materijala koji grije i kad je mokar, a nikako ne od perja.
Zaključeno je da je suradnja između službi spašavanja Slovenije i Hrvatske u pogledu speleološkog spašavanja potrebna kako bi u slučaju velikih akcija spašavanja mogli pomoći jedni drugima. Objektivne opasnosti su velike jer obje zemlje imaju speleološke objekte dublje od 1000 m i dulje od 10 km. Zato je neophodno da obje službe koriste iste tehnike spašavanja.