Jama Stara škola, Biokovo
Sudionici vježbe:
U JAMI:
Zoran Ateljević, Đuro Mileusnić, (HGSS Dubrovnik), Igor Jelinić, Krešimir Pogačić (HGSS Karlovac), Tonči Bogoja (HGSS Orebić), Moreno Almassi, Zoran Brajković, Sebastijan Labinjan (HGSS Pula), Jasmina Štimac, Mario Varga (HGSS Požega), Danijel Frleta, Maja Kriška (HGSS Rijeka), Rino Balić, Tomica Bošnjak, Božo Nikl, Nikola Tot (HGSS Samobor), Mate Balov, Marin Glušević, Domagoj Laušić, Katja Milišić, Grgo Puljas, Filio Trgo (HGSS Split), Aida Barišić, Teo Barišić, Tomislav Jerković, Ivan Mijat, Goranj Rnjak, Anton Vukičević (HGSS Šibenik), Filip Bach, Marko Dukić, Anika Ivković, Željko Knežević (HGSS Zadar), Darko Bakšić, Slaven Boban, Ivica Ćukušić, Matija Čepelak, Lana Đonlagić, Robert Erhardt, Filip Filipović, Sunčica Hrašćanec, Luka Mudronja, Ivica Radić, Andrej Stroj, Darko Štefanac, Darko Troha, Ena Vrbek (HGSS Zagreb)
LOGISTIKA:
Koordinator na površini - Ana Bakšić (HGSS Zagreb),
Snimatelj na površini – Alan Šimunović (HGSS Dubrovnik),
Logistička potpora: Stipe Bušelić, Milan Bulatović, Maksimilian Babić (HGSS Makarska) i Srećko Gregov (HGSS Split).
Pomoć u transportu: članovi SO PD Imber Mosor iz Omiša: Nikolina Marić, Željko Marunčić, Roko Pribičević, te članice SO PD Dubovac iz Karlovca: Željka Janjanin, Maja Kramberger i Iris Duić.
Ovogodišnja državna vježba speleospašavanja održana je u vremenu od 19. do 22. lipnja 2009. na Biokovu u jami Stara škola dubokoj 576 metara.
Velika dubina, uski prolazi, mnogo kršljivih vertikala, meandri s vodom, težak pristup i na kraju loša vremenska prognoza faktori su zbog kojih ćemo vježbu još dugo pamtiti.
Na vježbi su sudjelovala 52 gorska spašavatelja iz 12 HGSS stanica.
Velika većina spašavatelja radila je u jami, dok je ostatak bio zadužen za logistiku i komunikaciju na površini. Ekipe su se okupile na Kući pod Jurom do kasnih večernjih sati petka nakon čega je uslijedila detaljna izrada plana spašavanja s obzirom na morfologiju jame, broj prisutnih spašavatelja, tehnike izvlačenja i aktualne probleme u podzemlju (voda, uski prolazi i ostalo). Izrada plana spašavanja produžila se do prvih sati subote. Određene su ekipe za sanitet, vezu, proširivanje uskih prolaza, snimanje kamerom i šest tehničkih timova za opremanje pojedinih segmenata jame i transport nosila s ''unesrećenom osobom'' kroz njih.
Planirano je spašavanje s dubine od 500 metara. Odlučeno je da će se meandar, dio jame ispod 300 m, riješiti tzv. ''talijanskom'' tehnikom a dalje, do izlaza, ''francuskom''. Talijanska tehnika sastoji se od rada s manjim brojem ljudi i dva užeta (vučnim i osiguravajućim) koja se zajedno sa spašavateljima premještaju sa sidrišta na sidrište. Primjerenija je za rad na velikim dubinama i zahtjeva vrlo iskusne spašavatelje. Francuska metoda postavlja po jedno uže za izvlačenje na svako sidrište (ako postoji potreba postavlja se i osiguravajuće uže). Transport nosila kroz vertikalu je brži, ali je potrebno puno više spašavatelja i opreme.
Buđenje je u 7:00 sati, slijedi brifing, a nakon njega doručak i raspodjela opreme. Pristup jami je oko 45 minuta hoda preko biokovskih grebena. U šumarku iznad ulaza organiziran je istureni logor. Prvi tim, sanitet, kreće u jamu u 11:40 sati, za njim veza, snimateljska ekipa, prva spašavateljski tim, drugi, itd. Vrijeme na površini počelo se mijenjati. Najavljeni su obilni pljuskovi, zbog čega se rad u meandru do -300 m dubine morao izvesti najbrže moguće kako bi se izbjegla realna potencijalna opasnost od bujice vode koja bi mogla ugroziti spašavatelje. Izvlačenje nosila s „unesrećenim speleologom“ počelo je u 18:55 sati s dubine od 475 metara kad je prvi tim postavio užeta za transport kroz meandar, a telefonska veza došla do unesrećenog. U međuvremenu, timovi u višim dijelovima jame završavali su opremanje svojih dionica i strpljivo čekali više sati na niskoj temperaturi i velikoj vlazi dok nosila dođu do njih. Izvlačenje ''unesrećenog speleologa“ trajalo je dvanaest sati. Nakon što su nosila prošla pojedinu dionicu, timovi su pomalo raspremali opremu i izvlačili je iz jame. Posljednji spašavatelj izašao je iz jame u nedjelju u 9:45 sati. Dakle, ukupan rad u podzemlju, opremanje, izvlačenje i raspremanje, trajalo je 22 sata, a cijela akcija 24 sata.
Ostatak subote prošao je u povratku ljudi do Kuće pod Jurom gdje ih je dočekao dugo očekivani odmor, izvrsni gulaš koji su pripremili makarski spašavatelji i iscrpna analiza akcije. U nedjelju smo napustili Biokovo i spustili se na Cetinu gdje se prala i razdužila oprema korištena u jami. Još koja kava, pivo i spašavatelji su krenuli svojim kućama.
Uspjeh ove vježbe rezultat je višegodišnjeg, napornog rada Komisije za speleospašavanje HGSS sa ciljem obuke i usavršavanja spašavateljskog kadra. Vježbu svakako možemo nazvati uspješnom. U prilog tome treba navesti velik odaziv spašavatelja, izvrsno vrijeme rada u podzemlju, lako rješavanje velikog broja iznenadnih problema prilikom spašavanja. Na sreću, sve je prošlo s lakšom ozljedom ruke jednog spašavatelja iako je jama prijetila vodom, kamenjem i hladnoćom. Problemi koji su proizašli iz dubine jame, zahtjevne morfologije, dugotrajnog rada i boravka u jami uvelike su utjecali na brzinu izvlačenja i dugotrajnost akcije.
Treba znati da je Hrvatska zemlja s vrlo dubokim speleološkim objektima i realnom vjerojatnošću da se u njima dogodi nesreća.
Ovakvom vježbom u dubokom objektu postali smo još svjesniji zahtjevnosti i mogućih problema. Stečeno dragocjeno iskustvo pomoći će nam da ih u budućnosti lakše predvidimo i još bolje riješimo.
I za kraj, pohvala svim sudionicima jer su pokazali pravi timski, spašavateljski duh usprkos umoru, pothlađenosti, nesanici i teškim uvjetima. Ova vježba je, svakako, izvor nade speleolozima jer je dokazala da postoje ljudi koji im hoće i MOGU pomoći i u najtežim situacijama u najdubljim jamama.