Jama Rašpor, Istra
Datum održavanja vježbe: 15. do 17.06.2007. godine
Vođa vježbe: Darko Bakšić
Sudionici vježbe: 45
Darko Bakšić, Ana Bakšić, Tihana Boban, Slaven Boban, Ivica Ćukušić, Robert Dado, Robert Erhardt, Filip Filipović, Sunčica Hrašćanec, Dubravko Kavčić, Damir Lacković, Luka Mudronja, Ivica Radić, Andrej Stroj, Ena Vrbek (HGSS Zagreb), Moreno Almassi, Zoran Brajković, Romina Brumnić, Sebastijan Diklić, Antun Filipčić, Mario Franolić, Davor Kalčić, Luka Labinjan, Sebastijan Labinjan, Matej Mirkac, Mladen Nikšić, Sašo Trajčevski (HGSS Pula), Rino Balić, Tomica Bošnjak, Renato Ivančić, Vatroslav Jakobović, Božo Nikl (HGSS Samobor), Teo Barišić, Aida Barišić, Ivica Ninić (HGSS Šibenik), Dragičević Dragan, Vedran Tešić, Davor Košutić (HGSS Ogulin), Marko Grgačević, Danko Škalamera (HGSS Rijeka), Zlatko Balaš, Igor Jelinić, Krešo Pogačić (HGSS Karlovac), Marin Glušević (HGSS Split), Željko Knežević (HGSS Zadar).
Kratki opis vježbe:
Dogovor za vježbu i podjela opreme izvršena je 15.6.2007. godine u 21 sat na ulazu u jamu gdje je postavljen stožer. Izrađen je plan spašavanja, a prisutni spašavatelji podijeljeni su u 11 ekipa. Sve ekipe pripremile su opremu za dionice i zadatke koje su dobili u jami.
Jama Rašpor duboka je 361 metar. Složene je morfologije pa osim ulazne vertikale od 125 m ima i niz kraćih vertikala kao i uske, visoke i teško prohodne meandre. „Unesrećena osoba“ nalazila se u Okrugloj dvorani na oko 320 m dubine.
Prva je u jamu ušla sanitetska ekipa 16.6.2007. u 8:00 sati, a za njom snimateljska ekipa, ekipa za vezu pa sve ostale postavljačke ekipe. Nakon zbrinjavanja, imobiliziranja i utopljavanja „unesrećenog“ u bivku, te snimanja svih radnji u 13:05 sati počinje transport. Za prolaz od Okrugle dvorane kroz uski meandar do prve vertikale trebalo je dva sata nošenja, dok je za transport kroz vertikale i ulaznu kosinu sveukupno trebalo četiri sata. U 19:14 sati „unesrećeni“ je izašao iz jame nakon ukupno 6 sati transporta. Zbog snimanja sam tijek vježbe usporen je za oko dva sata. Posljednji spašavatelj izašao je iz jame 17.6.2007. godine u 1:44 sata. Vježba je ukupno trajala 17 sati.
Zaključci vježbe:
Sanitetska ekipa pri imobilizaciji zamišljene ozljede vratne kralješnice i ramena zaključila je da Schanzov ovratnik unesrećeni ne može koristiti zajedno s kacigom jer se ista ne može zakopčati. Trebalo bi predvidjeti manje ovratnike, lijepiti kacigu trakama ili napraviti posebne nastavke na nosilima koji bi učvrstili glavu slično onima koji postoje na daskama za imobilizaciju kralješnice. Pri imobilizaciji ramena unesrećenom se ne mogu dobro učvrstiti prsne gurtne na nosilima jer su prekratke. Kod stvarnih ozljeda ramena ili gornjih dijelova tijela u transportu kroz uske prolaze bilo bi velikih teškoća i unesrećeni bi trebao primiti lijekove protiv bolova.
Bivak (Vatino) koji su projektirali Rino Balić i Vatroslav Jakobović pokazao se odličnim i jednostavnim za sastavljanje, ali je još uvijek pretežak i prevelik pa treba nabaviti lakši materijal za izradu. Za postavljanje bivka ekipi je trebalo 15 minuta, a u bivku se postigla temperatura od 20 °C. Nakon meandra nosila su čekala oko pola sata. Na tom je mjestu unaprijed napravljen bivak s tendom proizvođača Steinberg u kojem je postignuta temperatura od 14 °C. „Unesrećenom“ je tijekom cijelog transpotra bilo toplo u posebnom Steinbergovom odijelu od fleeca. Pomoćni bivak uvijek treba ići uz unesrećenog kako bi se koristio u eventualnim čekanjima. Odlično je poslužio i za zagrijavanje ekipa koje su čekale na izlazak iz jame.
Za nošenje kroz meandar Tržaškog rova pokazalo se najboljim nošenje nosila s „unesrećenim“ u vertikalnom položaju što je u većini slučaja bilo i jedino moguće. Prilikom transporta u vertikalama, ali i na svim mjestima gdje nosila dolaze u kontakt sa stijenom uvijek treba ići pratilac.
Svaka ekipa treba sa sobom imati bušilicu, jer dijeljenje bušilice među grupama nepotrebno produljuje postavljanje. Prilikom postavljanja linija za izvlačenje nosila treba voditi računa da one nakon prolaska nosila trebaju biti fiksirane i upotrjebljene kao dodatne linije za izlaz spašavatelja.
Ekipa za vezu imala je problem s postavljanjem žice. Žica za miniranje u velikom kolutu pokazala se lošom jer se ubrzo zapetljala i često je pucala. Sistem Nikola također je provjeren. Uređaj koji je postavljen na površini zbog jakih šumova nije bio upotrebljiv iako je uređaj u jami radio. Obzirom na pokazanu nepouzdanost ne treba ga više koristiti. Uređaj tzv. speleofon iz stanice Karlovac nije funkcionirao. Dobrim se jedino pokazao prototip uređaja za dvosmjernu komunikaciju koji je izradio Ivica Radić. Taj bi uređaj trebalo doraditi i koristiti za komunikaciju. Predlaže se naziv speleofon "Ivek". Dobrim su se pokazale i radio stanice koje su korištene za komunikaciju između ekipa na vertikali.
Prilikom postavljanja užeta za napredovanje korištene su inox pločice i OK karabineri. Zbog prolaska velikog broja spašavatelja po liniji za napredovanje, inox pločice oštetile su karabinere. Ubuduće na fikseve na liniji za napredovanje treba stavljati aluminijske pločice kako ne bi došlo do oštećenja karabinera. U tom će slučaju inox fiksevi zasigurno oštetiti aluminijske pločice, ali će financijska šteta biti znatno manja.
Prvi puta na vježbi speleološkog spašavanja korišteno je zapovjedno vozilo HGSS i njegova oprema koji su znatno olakšali pripremu i analizu vježbe. Logističku potporu spašavateljima pružili su Crveni križ i vatrogasci postavljanjem stožernog šatora te osiguranjem pitke vode i hrane. Ove pogodnosti svakako su doprinijele uspješnosti vježbe i treba ih koristiti u budućim vježbama i akcijama.