Jama Olimp, Begovački kuk, Sjeverni Velebit
Datum održavanja vježbe: 6. do 8.6.2003. godine
Vođa vježbe: Darko Štefanac
Sudionici vježbe: 21
Sebastijan Labinjan, Fabrizio Perković, Zoran Brajković (HGSS Pula), Maja Kriška (HGSS Rijeka), Sergej Munjas, Vedran Tešić (HGSS Ogulin), Igor Jelinić, Zlatko Balaš, Petar Kulaš (HGSS Karlovac), Rino Balić, Vatroslav Jakobović (HGSS Samobor), Ana Bakšić, Darko Bakšić, Ivica Ćukušić, Sunčica Hrašćanec, Dražen Kunović, Damir Lacković, Josip Petričević, Darko Štefanac, Darko Troha, Dalibor Vučić (HGSS Zagreb).
Kratki opis vježbe:
Vježba je počela okupljanjem članova, dogovorom i raspodjelom zadataka. Idućeg je dana u 6 sati započela vježba transportom opreme do ulaza u jamu.
U 10:45 sati ušle su ekipe za postavljanje koje su opremile jamu do 380 m dubine i ostale na pozicijama kao ekipe za spašavanje u tim dijelovima jame.
Obzirom da je 7 ekipa bilo nedovoljno za spašavanje s te dubine planirano je spašavanje u dva dijela. Od 380 do 170 m dubine nakon čega se sve ekipe penju i nastavljaju sa spašavanje u gornjim dijelovima jame sve do izlaza.
U 20:30 sati počeo je transport. Nakon sat i pol nosila s „unesrećenim“ bila su na 170 m dubine gdje su čekala dok se ekipe spašavatelja s opremom iz donjih dijelova jame nisu premjestile u gornje dijelove. Nakon pripreme druge dionice za spašavanje u 00:30 sati nastavljen je transport. Zamijenjen je i spašavatelj koji je glumio unesrećenog kako bi svi sudionici aktivno sudjelovali u spašavanju. U 02:30 sati nosila s „unesrećenim“ izašla su iz jame. Raspremanje jame i izlaženje svih spašavatelja trajalo je do 6 sati, a u bazni logor u Carevoj kući si su se spustili u 8 sati.
Zaključci vježbe:
Vježba je izvedena s -380 m - najveće dubine do sada u Hrvatskoj. Trajala je 24 sata, uključujući postavljanje i raspremanje užeta za napredovanje u jami. Samo spašavanje trajalo je 11 sati.
Rezultat ove vježbe, pored dragocjenog iskustva za sve sudionike vježbe, je nacrt jame s označenim sidrištima za spašavanje, njihovim opisom te duljinama užeta potrebnim za spašavanje.
Duže dionice za napredovanje po jami treba skratiti dodatnim sidrištima jer se time ubrzava kretanje spašavatelja po užetima.
Za ovakve duboke i kompleksne jame potrebno je postaviti telefonsku vezu čime bi se omogućila kvalitetnija komunikacija pa bi se izbjegla nepotrebna čekanja i zastoji. Komunikaciju između dva susjedna sidrišta trebaju voditi samo vođe sidrišta (kočničari). Treba ujednačiti zapovjedi za sve stanice da ne dolazi do zabuna.
Sve stanice moraju nabaviti dovoljan broj bušilica. Unesrećeni je utopljen u vreći za spavanje, što nije bilo dovoljno. Zaključeno je da unesrećenog dodatno treba utopliti i s kemijskim grijačima.